Koliko puta ti je nesto bilo bitno, jako. Imao si osecaj da je bas to apsolutno najbitnija stvar na svetu. 

A sad jo se smejes,cak je se i ne secas! 

Secas se onda kada su te drugari ismevali u vrticu pa nisi hteo da ides vise nikada tamo ili onoga kada si se u prvom razredu posvadjala sa drugaricom zato sto ti je uzela gumicu! Secas se onoga kad si ukrao zele zeku u prodavnici pa te prodavac uhvatio i rekao caletu?

Covek oseca samo u trenutku. Ne ume da oseca buducnost ili proslost. 

Ono sto je sad ,to je bitno. Sta nam to govori , da ustvari nista nije bitno samo ga mi gledamo iz pogresnog ugla.

Dodjes ,budes, prodjes. Zrno u pesku. 

Zasto nam se sve cini da je toliko bitno ako je ustvri susta suprotnost? 

Prosto ne mozemo da prihvatimo da smo ustvari toliko nebitni.

Da je sve proslost cim se desi, da smo mi proslost od trenutka kad se rodimo. 

Da sve to prihvatimo ,cemu bi se nadali, cemu bi se radovali?

Zato nam je lakse da zivimo u nasoj maloj iluziji koju smo kreirali u kojoj smo mi sami centar sveta u kom zivimo.

Zasto onda kad je tesko ,kad boli , ne zamislis da si neko drugi ,neki Finac, koga trenutno samo zulja sto je porez toliko visok. 

Nece a ? 

Sta ces kad nisi Finac!

Kad boli , kad je bitno , seti se da je ustvari nebitno  i da je samo pitanje vremena kad ces promeniti ugao gledanja.